Prvi tumbas Pavle Tumbas

Dragoslav Šekularac

U prvom broju fudbalskog mesečnika “Gool!” od maja 1978. godine objavljen je tekst o događaju koji je presudno uticao na karijeru jednog od najvećih fudbalskih romantika tadašnje Jugoslavije Dragoslava Šekularca. “Sportska kupusara” u celini objavljuje ovaj tekst.

“Dvadeset treći septembar 1962. godine kobno je uticao na karijeru tada svetskog majstora fudbala Dragoslava Šekularca. Toga dana, na niškom Čairu, Šekularac je pesnicom u lice pogodio sudiju Pavla Tumbasa iz Subotice, i to je praktično bio početak kraja karijere blistavog majstora fudbala, koji je te godine, zajedno sa Peleom, proglašen za najboljeg fudbalera na kugli zemaljskoj na svetskom šampionatu u Čileu.

Kako se to zbilo u Nišu, kako je virtuoz na terenu i u svom burnom životu zapanjio sportsku javnost? Radnički je u prvom poluvremenu igrao izvanredno i poveo u susretu sa Crvenom zvezdom sa 3:0. U nastavku utakmice, Beograđani su zaigrali izvanredno i Rade Ognjanović je u 58. minutu zatresao mrežu Nišlija – 3:1.

Dva minuta kasnije, Šekularac, koji je inače više voleo da majstorski pripremi šansu saigraču nego da sam šutira, strahovitim udarcem sa ivice šesnaesterca pogodio je stativu … Ali drama nije počela tada, nego još u prvom delu susreta.

U 43. minutu bek niškog Radničkog Ilija Dimovski pokosio je desno krilo Crvene zvezde Nikolu Stipića. Izgledalo je da se dogodila tragedija – Stipić je na nosilima prebačen do bolničkih kola, a tada je sirena tužno zaparala stadionom. Stipić je prebačen u bolnicu. Stipić se kasnije oporavio od teže povrede, ali nikada više nije bio “onaj stari brzonogi napadač”.

Umesto Stipića u igru je ušao Zoran Prljinčević. Dimovski je bio vrlo dobar igrač, ali često preoštar, zbog čega je više puta kažnjavan. U drugom delu, pošto je Rade Ognjanović postigao gol za Crvenu zvezdu, Dimovski je pokosio Melića.

Prgavi Šapčanin je pokušao da se osveti niškom beku. Krenuo je na njega visoko podignutom nogom, metež je već postao opšti, i odjednom, u gužvu je uleteo sudija Pavle Tumbas iz Subotice i isključio Melića iz igre. Već se u vazduhu osećalo da se sve na ovom neće završiti. Kapiten Crvene zvezde Vladica Popović uspeo je da umiri svoje drugove. I niški fudbaleri bili su za miran nastavak utakmice. Susret je nastavljen, desetak minuta sve je izgledalo regularno.

Crvena zvezda je činila velike napore ne bi li smanjila zasluženo vođstvo Nišlija, stvarala je šanse pred golom radničkog. Ali, došao je 66. minut i nezapamćena drama na jednoj prvoligaškoj utakmici.

Šekularac je primio loptu na tridesetak metara od gola Radničkog. Učinio je to vešto kako je samo on umeo i tom prilikom, varkom tela, oslobodio se svog čuvara. Pred njim je bio brisani prostor. Ljubimac navijača svih boja u zemlji jurišao je ka šesnaestercu, a kada je primetio da ga dvojica protivničkih igrača sustižu, odjednom se “ukopao”, oni su pojurili pored njega.

Trenutak kasnije napali su ga, ali je on uspeo da izbegne oštar start, proturio je loptu u prazan prostor i ostao na nogama, dok su se njegovi rivali našli na zemlji. Šekularac se izvukao iz “makaza” i krenuo sam sa loptom u šesnaesterac Radničkog.

Sudija Tumbas prekida utakmicu

Sudija Tumbas je prekinuo utakmicu, uzaludni su bili pokušaji kapitena Zvezde Vladice Popovića da ga odgovori od odluke

Odjednom, začuo se rezak zvižduk sudije Tumbasa – prekršaj u korist Crvene zvezde!

U krajnje euuforičnom stanju, u zanosu akcije, Šekularac je izbezumljena lica i raširenih ruku rekao arbitru: “PA OVO JE PREDNOST, IDIOTE!”

Reč je bila teška, uvredljiva, brutalna. Ostaće Tumbasu na savesti da li je pogrešno doneo odluku o prekršaju ili je možda imao neku drugu nameru, a epilog je pravedan: za tešku reč pokazao je put u svlačionicu Dragoslavu Šekularcu!

Najpopularniji fudbaler u prvi mah nije verovao da je isključen. Drugovi su ga nagovarali da napusti teren. Umirio se i krenuo put svlačionice.

Izgledalo je da je ružna scena završena. Međutim, Šekularac je najednom ustreptao, istrgao se iz ruku drugova koji su ga sprovodili ka izlazu, Vladice Popovića i Novaka Tomića, i u trku krenuo ka Tumbasu. Udario je sudiju pesnicom posred čela!

Oko njega su se sjatili fudbaleri oba tima, pritrčali su treneri, funkcioneri, redari … Svojim krivim nogama Šekularac je hodao ka ulazu u svlačionicu.

“Ne mogu više da trpim nepravdu. Iz nedelje u nedelju me tuku, kidaju mi noge i niko me ne štiti”, rekao je zasukavši čarape koje su do tada štitile zaista krvave noge.

“Ne moram više da igram, ali terajte iz fudbala ovakve sudije. Ovaj nikad fudbal nije ni video kad je mogao da me zaustavi u onakvoj akciji!”

Tumbas je toga časa prekinuo utakmicu. Uzalud su ga fudbaleri oba tima molili da nastavi susret. Četiri dana kasnije predsednik Disciplinskog suda Prve savezne lige Esad Grebo saopštio je odluku:

“Dragoslav Šekularac kažnjen je sa osamnaest meseci neigranja. Mislimo da će ovakva kazna stimulativno delovati na Šekularca”.

Susret u Nišu, koji je prekinut kod stanja 3:1 za domaći tim, registrovan je službenim rezultatom 3:0 za Radnički. Melić je kažnjen sa dve utakmice neigranja. Crvena zvezda je te godine osvojila sedmo mesto, i to je njen najslabiji plasman u istoriji kluba. Dragoslav Šekularac je odigrao samo četiri utakmice u toj sezoni.

Danas, šesnaest godina posle događaja u Nišu, kada smo sa Šekularcem pred poslednji odlazak u Njujork razgovarali o njegovoj autentičnoj fudbalskoj karijeri, prepunoj paradoksa i čuda njegove priroda, sećajući se Niša i Tumbasa, rekao nam je: “Četiri od osam godina nisam igrao, pa ipak svet je čuo za Šekularca. Za Tumbasa i tumbase, pred kojima su mi prebijali i noge i ruke, niko nije čuo.

Čujem da Tumbas i danas ima koristi od jugoslovenskog fudbala i to kao delegat na utakmicama. Želim mu sreću i baš me interesuje da li je sada svetsan koliko nije umeo da proceni šta je prednost u fudbalu.”

Na žalost, veliki fudbaler Dragoslav Šekularac nije zaustavljen u svojim danima najveće slave samo zato što je udario Pavla Tumbasa. To je bio samo prvi tumbas koji Dragoslav Šekularac nije umeo da savlada. kasnije će tumbasa biti još mnogo, i biće mnogo nepremostivih za narav samo fudbalskog genija Dragoslava Šekularca. Ali, kasnije neće biti ni Šekularca.”