Heja, heja, Cibosi … u Budimpešti

Kapiten Cibone Mihovil Nakić

Trećeg aprila 1986. godine košarkaši zagrebačke Cibone odbranili su u Budimpešti titulu evropskog šampiona, osvojenu godinu dana ranije u Atini.

U prepunoj dvorani “Budapest Sport Sarnoka”, čije su tribine uglavnom zauzeli navijači zagrebačkog kluba, poslednja Cibonina prepreka na putu do trofeja bio je Žalgiris, tadašnji šampion SSSR-a, sa članovima “Zbornaje komande” Arvidasom Sabonisom, Rimasom Kurtinaitisom, Valdemarasom Homičusom, Sergejusom Jovajšom, Gintarasom Krapikasom, koje je sa klupe vodio Vladas Garastas. Svi oni su kasnije, u devedesetim godinama, uz Šarunasa Marčuljonisa, dali najveći doprinos uspesima državnog tima Litvanije, koji je dva puta osvojio bronzanu medalju na olimpijskim igrama i jednom bio vicešampion Evrope.

Litvanci su svoje poslednje vođstvo imali krajem 12. minuta kada je Cibonino krilo Sven Ušić sa četiri poena u seriji okrenuo sa 22:25 na 26:25, a poslednje izjednačenje minut kasnije, kada je Jovajša ubacio svoju jedinu “trojku” (28:28). Od tada su stalno “lovili” Zagrepčane, ali im se nisu približili na manje od pet poena.

Šest minuta i 35 sekundi pre odmora  kapiten Cibone Mihovil Nakić je čudesno izblokirao Sabonisa, koji je u istoj sekundi napravio i prekršaj, a Ušić ga pretvorio u poene – 33:28, umesto 31:30. Litvanski centar, poznat po tome da je u ranoj fazi karijere imao “tanke živce”, već tada je pokazao primetne znake nervoze, što će u neku ruku i odlučiti pobednika.

Trenutak kad Sabonis udara Nakića

Trenutak kad Sabonis udara Nakića

Krapikas je u jednom kontranapadu Cibone nimalo nežno zaustavio Nakića. Usledilo je odgurivanje dvojice igrača, a onda se u gužvu umešao razgoropađeni Sabonis i udarcem po licu poslao Nakića na reklame iza koša. Centar Žalgirisa je naravno isključen, a Cibona je rutinski privela utakmicu željenom završetku. To je bio jedan od ključnih trenutaka meča jer je Sabonis do tada postigao 27 poena i uhvatio 14 lopti.

Litvanci su uspeli da zaustave najboljeg igrača Cibone Dražena Petrovića i ograniče ga na, za njega skromna 22 poena, s obzirom da je te sezone njegov prosek u Kupu evropskih šampiona bio 37 poena. Dražen je pod pritiskom agresivne odbrane Litvanaca, imao i dosta izgubljenih lopti.

Ali Cibona je imala raspoložene Danka Cvjetičanina (24 poena), Zorana Čuturu (16) i, pre svega, Ušića, koji je odigrao meč karijere. Potpuno je zaustavio direktnog protivnika i neumoljivog strelca Kurtinaitisa, koji je postigao samo pet poena, prve sa linije slobodnih bacanja posle 26 minuta i 50 sekundi, a tek 190 sekundi pre završetka prvi i jedini put pogodio iz igre.

Sa druge strane, Ušić je za 31 minut imao pet uhvaćenih lopti (tri u napadu, dve u odbrani) i 23 poena, uz samo tri promašaja. Ubacio je čak 19 poena za 21 minut i 14 sekundi.

Trofej su osvojili Danko Cvjetičanin, Dražen Petrović, Sven Ušić, Mihovil Nakić, Branko Vukičević, Zoran Čutura, Adnan Bečić, Damir Pavličević, Dražen Anzulović i Franjo Arapović. Trener je bio Željko Pavlićević, njegov pomoćnik Nikola Kesler, a direktor kluba Mirko Novosel.